Nakon hirurškog vađenja umnjaka uobičajeno je da se rana ušije, kako bi rana što pre zarasla i kako bi se smanjio rizik od krvarenja, potencijalnih infekcija i drugih komplikacija.
Sam proces ušivanja je potpuno bezbolan i pacijente ne treba da brine, budući da se kao i vađenje umnjaka, obavlja u lokalnoj anesteziji.
Kod drugih vrsta vađenja umnjaka, jednostavnog ili komplikovanog, kada je umnjak većim delom ili potpuno izrastao, ušivanje možda neće biti neophodno.
Pre operacije vađenja najbolje je razgovarati sa stomatologom ili oralnim hirurgom koji će obaviti ovu rutinsku proceduru, i na taj način se upoznati sa svim koracima uključujući i da li će rana biti ušivena, i kojom vrstom hirurškog konca.
Ušivanje rane nakon vađenja umnjaka može se obaviti koristeći jednu od dve vrste hiruškog konca:
- Običan hiruški konac
- Resorptivni hirurški konac
O razlikama između ova dve vrste konaca govorićemo nešto kasnije.
Od čega zavisi da li se rana posle vađenja zuba ušiva ili ne?
Ušivanje rane nakon vađenja umnjaka zavisi od složenosti vađenja i veličini rane.
U nekim slučajevima, rana nakon vađenja umnjaka može se ušiti, dok u drugim slučajevima to nije potrebno.
Kada se radi o običnom, jednostavnom vađenju umnjaka, gde je rana relativno mala i ne zahteva dodatno čišćenje ili ušivanje, uobičajeno je da se rana ne ušiva.
U ovom slučaju, važno je da se nakon vađenja umnjaka koriste gaze i hladne obloge kako bi se zaustavilo krvarenje i smanjio otok od vađenja umnjaka.
Međutim, kada se radi o složenijem vađenju umnjaka, gde je rana veća ili dublja, može biti potrebno ušivanje rane.
Ovo se obično radi kako bi se osiguralo bolje zarastanje rane i smanjio rizik od infekcije, i smanjio rizik od komplikacija.
Najčešća komplikacija, iako i dalje veoma retka, je alveolitis posle vađenja umnjaka.
Do ovog stanja dolazi kada se na mestu izvađenog umnjaka ne formira krvni ugrušak koji štiti kost, nerve i druga tkiva, što može dovesti do veoma intenzivnog bola budući da ove strukture ostaju nezaštićene.
Osim izazviva jak bol, ovo stanje nije opasno.
Pored toga što do izostanka formiranja krvnog ugruška može doći spontano, do alveolitisa može doći i ukoliko pacijent fizički ošteti ili pomeri krvni ugrušak.
Najčešće do toga dolazi zbog konzumacije tvrde hrane, korišćenja slamčice ili tokom pregrubog pranja zuba.
Zbog toga je nakon svakog vađenja zuba, uključujući i umnjake, važno da se do zarastanja rane pacijent pridržava ishrane mekanom hranom.
Pacijenti se često pitaju koliko umnjaka se može izvaditi odjednom, no najčešće je preporuka da zbog optimalnog oporavka to bude samo jedan, ili eventualno dva sa iste strane vilice.
Po zarastanju rane od vađenja umnjaka i skidanja konaca, može se izvaditi i drugi umnjak.
Šta su resorptivni konci
Resorptivni konci su posebni vrsta hirurških šavova koji se često koriste za zatvaranje rana nakon operacija zuba, uključujući vađenje umnjaka i druge stomatološke zahvate.
Oni su izrađeni od materijala koji se vremenom sam razgrađuje i apsorbiruje u telu, što znači da njihovo uklanjanje nije potrebno nakon operacije.
Resorptivni konci su obično napravljeni od biorazgradivih materijala poput poliglikolne kiseline, polikaprolaktona i drugih sličnih materijala koji se polako razgrađuju u telu nakon operacije.
Kada se rana zaceli, telo prirodno apsorbuje materijal konca, što olakšava proces oporavka.
Resorptivni konci su popularni jer ne zahtevaju dodatne posete stomatologu kako bi se uklonili šavovi, što može smanjiti nelagodu i troškove pacijenata.
Takođe, upotreba ovih šavova može smanjiti rizik od infekcije i drugih komplikacija koje mogu nastati kada se uklanjaju tradicionalni hirurški konci.
Međutim, važno je napomenuti da neki pacijenti mogu imati alergijske reakcije na materijal konca, pa je važno konsultovati se sa stomatologom kako bi se odabrala najbolja opcija.
Iako imaju prednosti u odnosu na obične konce koji se moraju izvaditi, neki stomatolozi izbegavaju konce koji se razgrađuju, smatrajući da se lakše oštećuju i da možda neće dovoljno dugo da budu postojani na operisanom mestu.
Briga o šavovima posle vađenja umnjaka
Nakon vađenja umnjaka, važno je pravilno brinuti se o rani i šavovima kako bi se izbegle infekcije i olakšalo proces zarastanja rane.
Saveti koji mogu olakšati i ubrzati oporavak uključuju:
- Izbegavanje ispiranja usta prvih 24 sata nakon vađenja umnjaka. Ispiranje može ukloniti ugrušak krvi koji se formirao i uzrokovati krvarenje. Ukoliko je preporuka stomatologa da se usta i ranije ispiraju slanim rastvorom, to je neophodno činiti veoma blago.
- Izbeganje pušenja alkohola. Ove navike mogu usporiti proces zarastanja rane.
- Pridržavanje posebnog režima ishrane. Prvih nekoliko dana nakon vađenja umnjaka, ne treba jesti vruću ili ledenu hranu, jako začinjenu ili tvrdu hranu jer to može uzrokovati iritaciju rane. Hrana bi trebala biti meka i sobne temperature, poput čorbi ili pirea od krompira.
- Izbegavanje diranja šavova jezikom ili prstima. Svaki kontakt sa ranom može je povrediti ili izazvati infekciju.
- Nežno pranje zuba na drugim područjima usta, izbegavajući područje oko rane. Druge delove usta i zube treba redovno prati, a deo koji je operisan samo nežno isprati rastvorom vode i paste za zube.
Prevencija alveolitisa
Vađenje umnjaka je čest stomatološki postupak koji se izvodi kada umnjak ne može normalno izrasti ili kada postoji drugi problem s njim.
Nakon postupka, pacijenti su podložni riziku od raznih komplikacija, uključujući alveolitis, koji karakteriše bolna upala u području odakle je zub izvađen, i izostanak formiranja krvnog ugruška na mestu gde je nekada bio zub.
U normalnom procesu zarastanja nakon vađenja zuba, formira se ugrušak u području odakle je zub izvađen, koji pomaže u zaustavljanju krvarenja i štiti ranu od infekcije.
U slučaju alveolitisa, ovaj ugrušak se može rano odvojiti a u nekim slučajevima se uopšte ne formira, ostavljajući ranu, nerve, kost i druga tkiva izloženim.
Alveolitis se može javiti kod ekstrakcije bilo kog zuba, ali je najčešći nakon vađenja umnjaka zbog činjenice da su umnjaci obično teže dostupni i veći, a proces njihove ekstrakcije može biti komplikovaniji.
Osobe koje puše, žene koje uzimaju oralne kontraceptive, osobe koje imaju oštećen imunološki sistem ili dijabetes, kao i one s lošom oralnom higijenom, imaju veći rizik od razvoja alveolitisa nakon vađenja zuba.
Mere prevencije svode se na praćenje saveta objašnjenih u prethodnoj sekciji, kako bi se sprečila infekcija i pomeranje krvnog ugruška.
I pored svih mera prevencije, do alveolitisa i dalje može doći, no srećom nije reč o opasnom stanju.
Alveolitis najčešće prolazi spontano, no može biti izuzetno bolno stanje.
Zaključak
Hirurško vađenje umnjaka gotovo uvek zahteva ušivanje rane i korišćenje šavova.
Moguće je koristiti obični hirurški konac, koji se nakon zarastanja rane mora izvaditi, ili resorptivni konac, koji je izrađen od materijala koji se sami razgrađuju u telu, pa njihovo vađenje nije potrebno.
Pre operacije vađenja umnjaka preporučuje se konsultovanje se sa stomatologom u vezi najboljeg izbora hirurškog konca, kako bi oporavak bio što brži i lakši.
Briga o rani, koncima i šavovima nakon operacije podrazumeva izbegavanje konzumacije tvrde, vruće i začinjene hrane koja može iritirati ranu.
Pored toga, treba se uzdržati od diranja rane jezikom ili prstima, kao i smanjiti korišćenje duvana i alkohola na najmanju moguću meru tokom oporavka.